Kako je nastala ideja

„Dajem sebi pravo" kao pokret i ideja nastalo je iz kulminacije dugogodišnjeg puta i pesme koja je nastala u trenutku potpunog prepuštanja. Manifest i himna, podsećanje na ono što je bilo i na sve što ne treba zaboraviti, ko smo i na šta imamo pravo.

Marija na klupi kraj reke, zlatni čas

Put do jednostavnosti

Krajnja istina je prosta: prihvati sebe. Daj sebi pravo da budeš ono što jesi. Ali to nije banalno i nije lako. Do te jednostavnosti se stiže dugim putem: skidaš blokadu za blokadom, kroz tehnike, knjige i suočavanje sa senkom. Čisto polje daje čist um, čist um čiste misli, čiste misli čiste zaključke. Autentičnost tada nije parola, nego prirodno stanje.

Godinama sam bila najljući svetlosni ratnik na planeti. Borba za pravdu, za promenu, za sve i svakoga. Onda sam shvatila šta znači biti kao voda. Nisam došla da menjam svet. Mogu da dam svoj primer i ispričam svoju priču. Svako je odgovoran za svoje promene i svoj život.

Uvid iz kog je izašla pesma

Najdublji uvid došao je kroz pathwork, za mene najdublji silazak u senku. Godinama sam se pitala zašto se ceo život sudaram sa lažovima i prevarantima. Odgovor je bio da sam to bila i sama: glumila sam jaku ženu dok se unutra sve lomilo, u strahu da se ne otkrije koliko sam ranjiva i nežna. Kad sam to naglas priznala svojima, teret cele planete sišao mi je s leđa. Dala sam sebi za pravo da budem slaba i ranjiva. Niko me nije osudio, jer tako iskreno izgovoreno nema posledica.

Autentičnost nije fraza. Biti autentičan znači biti bogolik: poštovati sebe onakvim kakvim nas je Stvoritelj napravio. Jer kako Stvoritelj da iskusi stvoreno, ako nismo onakvi kakvim nas je zamislio. „Ja jesam" je Božje Ime. Sloboda da budeš ono što jesi je čista vera da je Gospod znao šta radi.

Pesma „Dajem sebi za pravo" je posledica tog uvida. Nastala je u tišini, dok sam meditirala. Nije pisana, izlila se.

Dajem sebi za pravo da budem i dišem, svoja u svakome dahu, bez opravdanja ikome više.

Ceo tekst pesme i spot su na stranici pesme.

Vizija koja raste

Za sada je ovo inspiracija, vetar u leđa. Moje je da posadim seme nade: da prenesem svoju priču i iskustvo, neke molitve i rituale, osnovna znanja. Da dotaknem što više ljudi da se okrenu sebi, da veruju da mogu i da znaju da vredi.

Kroz neko vreme dolaze grupni radovi i mala zajednica. A iza svega stoji veća slika. Veliki broj naših žena nosi iste simptome, iste dijagnoze, ista ponašanja. U tome se nedvosmisleno ogleda uticaj kolektivnog polja, egregora ženske energije podneblja na kome živimo. Želim da to osvestim kod što većeg broja žena, da osmislimo vežbe i radove za harmonizaciju tog polja i energije pretkinja. Da bismo i mi i naša deca živeli opuštenije i lepše.

Sve je energija, a naše polje je naša odgovornost.
Promenom sebe utičemo na sva polja kojih se dotaknemo.
Moje je da posadim seme nade.